Dioskuri ili tko su Kastor i Polideuk?

Dioskuri su blizanci iz grčke mitologije, Kastor i Polideuk. Prevedeno sa latinskog i grčkog Kastor znači „dabar“, a Polieduk „vrlo drag“. U rimskoj mitologiji poznati su pod imenima Castor i Polux te je njihov hram stajao na rimskom forumu, a njihov se dan slavio 15 srpnja.

Donosimo priču o mitskim blizancima iz knjige Gustava Schwaba „Najljepše priče klasične starine“.

Leda, mati lijepe Helene, imala je dva sina, Kastora i Polideuka (Poluksa). Prvi je bio sin spartanskog kralja Tindareja, ali ocem Polideukovim bio je smatran sam Zeus. Stoga je Polideuk bio besmrtan, a Kastor naprotiv smrtan. Ali budući da su blizanci, rođeni uz more na strmom obronku planine Tajgeta, bili jedan drugom potpuno jednaki po stasu i naravi i vrlo se srdačno ljubili, nazivali su ih također Tindaridima, po ocu Kastorovu, ili obojicu Dioskurima, što će reći Zeusovi sinovi. Čitav svoj život, dapače i u smrti, bili su nerazdruživi, poduzimajući uvijek zajedno svoje katkada smione junačke pothvate.

Dioskuri na novčićima rimskog cara Maksentija

Blistajući od ljepote i ljupkosti, skloni veselju i uvijek spremni pružiti pomoć, odrasli su do zornih momaka. Kastor je prije svega bio vješt upravljanju neukrotivih konja, a Polideuk je bio najslavniji šakač. Već u ranoj mladosti imali su prilike da pokažu izvanrednu srčanost kad im je Tezej odveo ljubljenu sestru Helenu. Na svojim poput vjetra brzim konjima, koje su im darovali bogovi, pojurili su za smionim otmičarom i oslobodili sestru iz tvrdoga grada Afidne gdje je bila zatočena. Kasnije su sudjelovali u lovu na kalidonskog vepra, a osobito na plovidbi Argonauta, gdje je Polideuk izdržao glasovito šakanje s gorostasnim bebričkim kraljem Amikom. Tim i mnogim drugim junačkim djelima stekoše Dioskuri besmrtnu slavu, tako da ih je veliki Heraklo odabrao da vode olimpijske igre koje je on obnovio.

U Meseniji vladaše u to vrijeme kralj Afarej, šurjak Tindarjev, koji je također imao dva silna junačka sina, Linkeja i Idu. Linkej, što će reći Risje oko, s pravom se zvao tim imenom, jer su mu oči mogle vidjeti kroz stablo, i čak duboko kroz zemlju. Njegov brat Ida bio je goleme tjelesne snage i tako smione ćudi da se jednom uhvatio u koštac i sa samim uzvišenim Apolonom. Apolon je, naime, ljubio kćer riječnog boga Euena, lijepu Marpesu, pa ju je zatvorio u svoj hram. Ali Ida, koji je također bio obuzet žestokom ljubavlju prema toj djevojci, provali u svetište i ugrabi odabranicu. Kad je rasrđeni bog pošao za njim prijeteći mu, Ida neustrašivo nape luk na njega, i bilo bi došlo do borbe da sâm Zeus nije učinio kraj sukobu tako da je Marpesi ostavio na volju hoće li se prikloniti božanskom ili smrtnom proscu. Ona odabere Idu, koji je veselo povede kući, ali je okrutna sudbina ženu doskora odnijela u cvijetu mladosti.

Isprva su Dioskuri bili iskreni prijatelji s oba Afarejeva sina, Linkejem i Idom, ali su poslije od prijateljâ postali smrtni neprijatelji, a to se dogodilo ovako: Jednom su sva četvorica pošla zajedno u pljačku. U Arkadiji zarobiše krasno stado goveda koje odlučiše među sobom podijeliti, složivši se da diobu izvrši Ida. On rasiječe jednog bika na četiri dijela i odrede da onaj koji prvi pojede svoj dio dobije polovicu plijena, a drugi po redu preostalu polovicu. Tada započne neobično natjecanje. Ali jedva su počeli jesti, kad je Ida već bio gotov sa svojim dijelom pa je odmah pomogao bratu pojesti njegov dio. Tako Afarejevi sinovi dobiše okladu pa povedoše čitav plijen sa sobom smijući se, dok su Dioskuri otišli praznih ruku.

Razljućeni zbog toga, Dioskuri provale u Meseniju i odvedu lijepe kćeri Leukipove, Febu i Hilairu, zaručnice Afarejevih sinova, i ožene se njima.

Spomenik dioskurima u Rimu

Smjestivši plijen na sigurno mjesto sakriju se blizanci u jedan šuplji hrast. Iz te zasjede vrebahu Afarejeve sinove da na njih navale, jer su dobro znali da ovi neće mirno podnijeti uvredu, nego će poći u potjeru za njima. Ali Linkej pohrli hitro na Tajget i popne se na najviši vrh. Odande pregleda cijeli Pelopov otok, sve do obala plavog mora, i brzo svojim prodornim očima ugleda blizance sakrivene u šupljemu deblu, Kastora konjokrotu i slavnog junaka Polideuka. Pokazavši ih svom bratu Idi, prikradu se obojica brzo onamo, i prije nego su ih Dioskuri opazili, Ida baci teško koplje i probode Kastorove grudi tako da je ovaj pao na zemlju. Polideuk, vidjevši okrvavljena brata do svojih nogu, skoči bijesno iz drveta da se bori isti čas protiv oba neprijatelja. Njegovoj navali ne mogoše oni odoljeti, nego u divljem bijegu dotrčaše sve do groba svoga oca Afareja. Ondje snažni Ida podiže kamen s groba i baci ga na prsa progoniteljeva. Ali poput stijene u moru osta Polideuk nepokolebljiv od težine mramora koji ga je udario.Zatim odmah navali na Linkeja i zabode mu koplje duboko u slabine, tako da je smrtno ranjen pao na zemlju.

Strašna borba nasta sada između Polideuka i Ide. Svaki je gorio od želje da osveti svoga mrtvoga brata. Tada Zeus pogleda s visine dolje i zauze se za svoga dragog sina. Upravo je Ida zamahnuo da baci golemi kamen na glavu protivnikovu, kad Gromovnik pošalje plamenu munju. Nebeskom vatrom uništen pogibe i posljednji potomak Afarejev.

Polideuk upravi zahvalan pogled ocu Zeusu, a onda se žurno vrati bratu koji je umirao. Još nije bio mrtav, ali su mu ranjene grudi teško hroptale u samrtnoj borbi. Tada se Polideuk glasno plačući sruši pokraj žarko ljubljenog brata i snažnim glasom povika:
„Oče Zeuse, kako će svršiti moja nevolja? O daj mi, gospodaru, da umrem zajedno s bratom! Čast i veselje izgubio je čovjek koji je lišen svoga najdražeg prijatelja.“

Tada se kralj bogova spusti dolje k njemu i reče:

„Ti si besmrtan jer si moj sin. Ali ovaj tvoj brat potječe od smrtnoga oca. Ali dajem ti slobodan izbor: ako želiš izbjeći smrti i mrskoj starosti pa vječno stanovati na Olimpu kod blaženih bogova, i sam kao bog, ali bez Kastora, neka ti bude; ako li ćeš da sve dijeliš s dragim bratom, onda možeš zajedno s njim polovicu vremena boraviti u mračnom podzemnom svijetu, a drugu polovicu u zlatnoj nebeskoj dvorani.“

Tako reče Zeus, a Polideuk se ni časak ne uskoleba, nego veselo i bez oklijevanja odabra zajedničku sudbinu s bratom. Tada Zeus razveza Kastoru oči i jezik. I tako zajedno provode blizanci, nerazdvojivi kao u zemaljskom životu, jedan dan kod oca Zeusa i ostali bogova, a drugi u mračnom Hadu.

Ljudi im se mole u svim nevoljama života, jer poštuju Dioskure kao milostive pomagače u opasnosti. U bojnoj vrevi pojavljuju se braća kao sjajne zvijezde junaku u stisci vodeći ga k pobjedi. Na uzburkanu moru, u buri i oluji, spuštaju se lebdeći na zlatnim krilima da pomažu brodolomcima koji očajavaju. Vatrom svetog Ilije naziva danas pomorac čudesnu svjetlost koja u mraku nevremena zasvjetluca oko jarbola, jedara i konopaca, a u njoj je Grk vidio silazak Blizanaca da pruže svoju pomoć.