Blizanačka predisponiranost autizmu

blizanci Kada jedan od identičnih blizanaca oboli od autizma, vjerojatno će se to dogoditi i drugom, potvrđuje nova studija.

Rizik je znatno manji među dvojajčanim blizancima i “običnom” braćom i sestrama.
Istraživanje je obuhvatilo 227 blizanačkih parova u kojima je barem jednom blizancu dijagnosticiran autizam. Utvrđeno je da u slučajevima kada jedan identični blizanac oboli i drugi ima 88 posto izgleda za oboljenje. Isti je rizik među dvojajčanim blizancima višestruko manji – 31 posto. Dvojajčani blizanci su genetski podudarni kao i “obična” braća.

Identični blizanci imaju i veće sličnosti u obliku autizma od kojeg obolijevaju, sličnu razinu svakodnevnog funkcioniranja, kao i intelektualnog oštećenja.

Spektar autističnih poremećaja obuhvaća niz smetnji u radu mozga koji utječu na mogućnost oboljele osobe u komunikaciji s okolinom i kreće se od “klasičnog” autizma do Aspergerovog sindroma. U slučaju potonjeg, osoba ima normalne intelektualne sposobnosti, no ograničena je u socijalnoj interakciji.

Istraživanja autizma u posljednjih nekoliko desetljeća idu u smjeru genetike, kaže dr. Paul Law iz baltimorskog Instituta Kennedy Krieger. Nova studija potvrđuje da su znanstvenici na blizanci

pravom putu.

Istraživanjem je utvrđeno da je kod raznospolnih dvojajčanih blizanaca, manja vjerojatnost da će i drugi brat ili sestra razviti autistični poremećaj i ona iznosi 20 posto. Ta je mogućnost kod muških dvojajčanih blizanaca dvostruko viša.

Rizik da će i drugi identični blizanac oboljeti od autizma gotovo nestaje nakon 12 mjeseci od dijagnosticiranja poremećaja kod prvog, dok taj period kod dvojajčanih blizanaca traje oko 4 godine.

Uz sve to, tvrde stručnjaci, ne treba zanemariti ni vanjske čimbenike koji potenciraju urođeni rizik. Nažalost, još se uvijek ne zna koji su to čimbenici.

Preuzeto s: roditeljski.info