Kada se sposobnosti razlikuju

Vanjskome svijetu blizanci se čine istima, dok roditelji znaju njihove velike razlike.

Kao i sva druga braća i sestre, blizanci imaju svoje osobnosti, interese i vještine. A što su stariji razlike dolaze više do izražaja. No, to predstavlja ponekad problem jer su ljudi često skloni uspoređivanju blizanaca. Budući da rastu skupa, dijele i mnoge značajne „prve“ trenutke što stvara iluziju da su jednaki. Stoga, kada se razlikuju u sposobnostima, to je još više naglašeno.

Roditelji kojima su blizanci na različitim polovima sportskih i akademskih sposobnosti trebaju se boriti protiv poriva da ih uspoređuju, pogotovo u njihovoj prisutnosti. Ne samo da takve usporedbe mogu povrijediti slabije dijete već izazivaju negativno natjecanje među blizancima i stalne prepirke („Mama kaže da se bolje kližem od tebe!“ „Ma nemoj?! Tata kaže da sam bolji/bolja u matematici!“). Zato nastojte sagledati uspjehe i dostignuća neovisno o onom drugom. Naučite ih da cijene svoje razlike.

Naravno da trebate poticati djecu pohvalama. Samo pazite da dok hvalite izvrsno dijete, potičete nastojanja onog prosječnog djeteta na tom području. Hvalite ih ma kako mala i sitna dostignuća bila jer time ih hranite samopouzdanjem i potičete na daljnji napor. Sigurno možete svaki dan naći nešto za pohvaliti, potrudite se, jer na taj način mičete fokus s uspjeha ili pobjede i koncentrirate se na sam uloženi trud koji je i cilj.

Budući da svatko ima jedinstveni talent, pomozite djeci da ih pronađu. Razdvojite ih jer kad dijete shvati da ima vlastitu aktivnost, odvojenu od drugog blizanca, ponos koji osjeća i samostalnost često se prenose i na druga životna područja. Jednom kada izađe iz bratove/sestrine sjene, može osjetiti želju za unapređivanjem sposobnosti koje su mu problematične.
Ukoliko se blizanci razlikuju u akademskim vještinama, ne znači da jedno dijete ima problem – možda treba drugačiji pristup. U tom slučaju razmislite o različitim razredima jer na taj način djeca i učitelji neće ih uspoređivati, a nestat će i međusobne usporedbe.

No, uvijek postoji opasnost da „bolji“ blizanac „popusti u školi“ jer mu nedostaje brat/sestra. Iskustava su pokazala kako je to prolazna faza dok se ne naviknu, a da prednosti razdvajanja mogu biti mnogostruke. Kada su zajedno ovise jedan o drugome, ovako dobivaju priliku iskazati se sami, a učitelji i profesori dobivaju priliku svakom blizancu pristupiti individualno. Također, na taj način uče se neovisnosti i samostalnosti.

Ipak prije razdvajanja u obzir treba uzeti i stil ili način učenja te druge moguće razloge nazadovanja jednog od blizanaca. Jedan blizanac je možda vizualni tip i lakše uči pomoću raznih vizualnih pomagala ili mu više odgovara drugo mjesto u razredu, gdje može bolje vidjeti ploči i čuti profesoricu kako bi se koncentrirao.

Najvažnije je da se pravovremeno ustanovi problem i da se krene prema njegovom rješavanju jer često problem leži u roditeljima koji poriču probleme.