Kad crvenilo obraščiće svlada

Blizanci obično privlače mnoge poglede i pažnju. Ljudi imaju potrebu etiketirati ih i nekako razlikovati.

Stoga, ako je jedno dijete nije veselo i raspoloženo kao svoj parnjak, često mu se prišije pridjev „onog sramežljivog“i to u njihovom prisustvu.

Sramežljivost je osjećaj nelagode i nervoze pri određenim socijalnim situacijama i važan je dio dječje osobnosti. Ako umanjujemo ili se suprotstavljamo spomenutom osjećaju, pojačavamo nervozu, a time i sramežljivost.

Skoro svi mališani su kojiput „suzdržani“ - neki s nepoznatim ljudima, neki u krugu vršnjaka, a neki s odraslima. No, većina ih prestane biti sramežljiva nakon šeste godine, dok se polovica „izliječi“ u pubertetu. Ipak, neki ostaju sramežljivi i kad odrastu, ali kroz razne socijalne vještine i tehnike ona se umanjuje.

Kako reagirati na izjave?

Kada netko pred djetetom ustvrdi da je ono sramežljivo, situacija je nezgodna i to zbog djeteta kojem je dano do znanja da se od njega očekuje neko drugo ponašanje. Najbolji način da „ublažite“ situaciju je da se nasmijete i pristojno izrazite neslaganje s izjavom kako biste djetetu poslali pozitivne signale da je u redu što je takvo kakvo jest.

No, što ako dijete ne odgovara na upite drugih osoba? Takva situacija može se protumačiti nepristojnom i opet nezgodnom zbog djeteta. Konfrontirajte dijete tako da vi ponovite pitanje, no ukoliko i ne odgovori nastavite dalje konverzaciju s osobom. Na taj način dajete priliku djetetu da stupi u interakciju ako se osjeti ugodno, ali ne stavljate pritisak na njega.

I ovdje se javlja veliki izazov roditelja blizanaca da ne uspoređuju djecu. Ona su uglavnom, no ne uvijek, u sličnim razvojnim fazama i sa sličnim potrebama. U redu je da potičete manje socijalnog blizanca na spontanost i interakciju, ali treba paziti da se ne sili dijete protiv volje. Vjerojatno je da su djeca u različitim fazama, pa će uskoro biti suprotna situacija.

Ipak, treba obratiti pozornost da jedna faza ne bi predugo trajala, pa da jedan blizanac preuzme dominantnu ulogu, dok se drugi priklanja njegovim mišljenjima i željama.

Takva situacija može biti pogubna za samopouzdanje inferiornog blizanca čije mišljenje i želje roditelji trebaju „isprovocirati“.

Ne treba isticati koliko je važno poticati djecu i prihvaćati ih kakvi jesu. Također, važno ih je učiti da budu ponosni na uspjehe jedan drugoga kako bi što bolje upotpunjavali svoje slabosti međusobnim jakostima.

U današnjem društvu, sramežljivost je percipirana negativno. Više odobravanja dobivaju smjeli i odvažni ljudi.

Naposlijetku, svi smo sramežljivi i ranjivi u određenim situacijama za koje se s iskustvom naučimo „nositi“.

Pa tako i djeci treba dati poligon za učenje. Plašljivo i nesigurnije dijete imat će manje socijalnih interakcija, što vodi k sramežljivosti. Ono će imati manje prijatelja, izbjegavati biti u centru pažnje te se osjećati usamljeno. Kritiziranjem takvo dijete samo će više gubiti samopouzdanje.

Zabrinuti se trebate ako do 4. godine sramežljivost sprečava dijete da se ide igrati s vršnjacima, ako se stalno „drži“ roditelja i ako odbija sudjelovanje u aktivnostima s drugom djecom. Takvo ponašanje se s vremenom produbljuje te se javljaju fizički simptomi glavobolje i trbobolje i potrebno je zatražiti pomoć psihologa.