Neurorizici

Zbog različitih komplikacija u trudnoći, porodu ili neposredno poslije njega te zbog ranijeg rođenja blizanci često pripadaju neurorizičnoj djeci, onoj koja bi mogla imati poteškoće u razvoju.

Smatra se da 10% ili svako deseto dijete pripada navedenoj skupini. Pojam se pojavio se u medicinskoj literaturi šezdesetih godina prošlog stoljeća s ciljem da se iz ukupnog broja živorođenih izdvoje ona novorođenčad koja bi mogla imati smetnje u razvoju.

Vrlo je važno rano, već u rodilištu, prepoznati neurorizičnu djecu, a na temelju rizičnih čimbenika i UZ mozga izdvojiti visoko i nisko neurorizičnu djecu kako bi se pravodobno i pravilno provedenim rehabilitacijskim postupkom izbjeglo stvaranje ireverzibilnih oštećenja i izjednačavanje neurorizične djece u svim funkcijama s vršnjacima. Tijekom dojenačkog perioda postoji biološki fenomen “plasticiteta i mogućnosti kompenzacije oštećenja mozga” zbog čega je moguće rano započetom rehabilitacijom spriječiti razvoj cerebralne paralize ili bar postići maksimalni potencijal u oštećenog djeteta.

U praćenju razvoja i rehabilitaciji sudjeluje cijeli tim stručnjaka: neonatolozi, pedijatri, neuropedijatri, fizijatri, okulisti, ortopedi, neurolozi, psiholozi, logopedi, defektolozi, neurolozi i sl. Pri praćenju neurorazvoja djeteta stručnjaci procjenjuju ponašanje, raspoloženje, vid, sluh, govor, pokretljivost tijela, mišićnu napetost, usmjeravanje i održavanje pozornosti.
Otkriju li se predznaci u poremećaju razvoja, provodi se razvojna gimnastika kojom se potiču opće funkcije, govor i dr. Ovisno o težini poremećaja gimnastika se izvodi kod kuće ili u specijaliziranim ustanovama.

Ozljede nezrelog mozga tijekom trudnoće, poroda ili u novoređanačko doba može dovesti do lakših ili težih poremećaja razvoja djeteta. Kod novorođene djece i dojenčadi takvo se odstupanje od normalnog razvoja manifestira u napetosti mišića koji su ili kruti ili mlitavi), kroz vidljivo smanjenu prirodnu raznolikost pokreta koja se očituje u oskudnim, istovrsnim pokretima ili pak pretjeranim pokretima izazvanim bilo kakvim podražajem. Pretjerana razdražljivost, poremećaj ritma budnosti i spavanja, prekomjerni plač, poteškoće hranjenja te povremeni grčevi uz povišenu temperaturu mogu također biti znak neuobičajenog neurološkog razvoja.

Tek se u dobi od jedne godine može vidjeti hoće li se dijete dalje razvijati normalno, kao zdrava djeca ili se uočavaju znaci oštećenja od minimalne cerebralne disfunkcije (MCD) do cerebralne paraliza.

MCD podrazumijeva djecu uredne ili natprosječne inteligencije sa dobno neprimjerenim ponašanjem koja se očituje u nepažnji, impulzivnosti i hiperaktivnost, češće se javlja u dječaka nego u djevojčica. U dojenačko doba takvo dijete često je plakalo, bilo razdražljivo, izvijalo se pri kupanju i hranjenju i teško ga je bilo umiriti, dok u starijoj dobi takva djeca su ili suviše mirna ili su u stalnom pokretu, sklona nezgodama zbog nekoordiniranih kretnji i loše ravnoteže.

Polaskom u školu javljaju se nove poteškoće jer djeca s MCD teško kontroliraju olovku pri pisanju, a problem im predstavlja i shvaćanje vremena, udaljenosti, prostora, veličine, boje i oblika. Koncentracija im je kratkotrajna zbog čega su impulzivni i teško ih je disciplinirati. Takvo dijete ili je razredni klaun ili vrlo povučeno, a u adolescenciji javlja se asocijalnost.

Cerebralna paraliza, kao teži oblik neuroloških poremećaja, definira se kao grupa poremećaja pokreta i položaja tijela, uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga, a dijeli se na spastične i distone oblike u kojima se napetost mišića trajno mijenja. Pokreti u djece sa spastičnim oblicima cerebralne paralize su kruti, usporeni, smanjenog opsega, a u djece s distonim oblicima su nekoordinirani, velikog opsega i bez voljne kontrole.

Ovisno o vremenu nastanka uzroci cerebralne paralize dijele se na prenatalne (krvarenje u trudnoći, prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porođaj, kronične bolesti majke poput šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka i sl., virusne infekcije, razne kemijske supstancije i lijekovi, rentgensko zračenje, psihički stres i napetost, prekomjerno uzimanje sredstava za umirenje, pušenje, uživanje alkoholnih pića i droge), perinatalne (moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo, manjak kisika, problemi s dotokom krvi, niski Apgar, novorođenački meningitis, novorođenački grčevi, teška žutica, vrlo niska razina glukoze) i postnatalne (ozljeda mozga, infekcije, manjak kisika, tumor).

Oko 40-50% djece s cerebralnom paralizom prerano je rođeno i s vrlo niskom porođajnom težinom, dok se broj djece rođene s cerebralnom paralizom kreće uglavnom oko 2-3 djeteta na 1000 rođenih.