|
- Gledajte, maternica Vam je poput sobe, a u sobi - dva...
- Prozora?
- Ne, gospođo, stanara! Dva stanara. Nosite blizance.
Tako je započelo moje iskustvo sa N. i S. koje su danas već na svijetu par mjeseci. Nakon početnog šoka kojeg je moj ginekolog komentirao: „A, gospođo, dešava se!“ u kabini ordinacije dok sam se oblačila nakon pregleda moj mozak je radio pod naponom kako da to najbezbolnije kažem suprugu G-u.
Ugledavši njegovo upitno „jel' sve ok i što je rekao?“ prošarano smiješkom počela sam uvertiru dok smo polagano hodali prema izlazu. I baš u trenutku kada sam zaustila „dobit ćemo blizance“ dva su bolničara počela se penjati uz stube doma zdravlja. Čuvši što sam rekla, okamenili se oboje, pogledali G-a u iščekivanju ne bi li morali pružiti profesionalnu pomoć. Iako je odreagirao cool, kako je vrijeme protjecalo prema večeri svoju uznemirenost skrivao je pivama.
Istina, u početku je šokantno saznanje, no naviknete se vrlo brzo i odjednom počnete dvotaktno razmišljati kao što će kasnije i vaš motor biti prisiljen raditi.
Uskoro će svi govoriti kako će Vam biti jaaaaaaako teško. „Naporno je i s jednim djetetom, a kamoli s dvoje odjednom“ naslušat ćete se. No, kao i za sve druge stvari u životu tako i za ovu vrijedi „sve je u glavi“. Da, bit će Vam teško, ali bit će Vam još teže ako budete negativno razmišljali. Prestanite kukati jer ono samo zamagljuje kreativni proces, a puno kreativnosti će biti potrebno za žongliranje s dvije ili više kmečavaca odjednom. Shvatite to kao izazov i tako se odnosite prema tome jer, htjeli ili ne, posebni ste, naviknite se.
A ako Vam ni to nije dovoljno, zadovoljite se onom starom: „Bog daje koliko čovjek može podnijeti“.
P.S. I ne slušajte baš svakoga kada govori kako će VAMA biti... mama2
|
