Znak po znak vol. 2

Da, bilo je puno aviona ljetos u zraku, no mi nismo stali na tome. Vrijeme smo proveli radno.

Velike vrućine provodili smo u našem malom bazenu, u društvu patkica i riba pa smo već i naučili prstiće skupljati i rastavljati pri susretu s žutom prijateljicom.

A da ne smijemo na sunce bez pokrivala zna i svaka ptica na grani, a mi smo savladale „kapu“ nježnim tapšanjem po glavi.

Kada hoćemo jesti više ne pokazujemo usta, već smo počeli i „njam-njamati“, a mama već skače i priprema nam klopicu.

Iako nas je vrijeme poprilično služilo ljetos, sada smo nažalost zatvorene zbog kiše, još jednog znaka koji znamo, pa kada se želimo malo provjetriti pokazujemo na noge na koje dolaze cipelice.  Jer ne može se van bos ići! U kući, pak, moramo imati šlapice i baš je komplicirano stalno ih razlikovati.

Ove kišne dane kratimo knjigom, za koju još u povojima sklapamo i širimo dlanove, ali volimo i telefonirati (kao prava ženska čeljad). Veselo stavljamo dlan na uho kada čujemo zvuk telefona na što se tati diže kosa na glavi od pomisli na pubertet.

Imamo i nekoliko prijetelja, čupavih doduše. Prvi je naš va-va kojeg jao dobro imitiramo označavajući ga tihim režanje, zatim Kika, naša druga riječ, susjedni pas te mica-maca koju odmilja zovemo samo „m“.

Mama, tata, baka, deda – sada znamo točno tko je tko, funkciju i čin u našoj maloj vojski, pa ih iz hrpe znamo izdvojiti bez greške, pa im puse slati i mahati.

Ipak, seka je najdraže biće, pa je jedna „eka“ bila i povod prve riječi.

Eto, ne možemo se više ničega sjetiti za podijeliti, pa do sljedećeg nastavka...

DoLar twins & mama2

BabySigns

28.09.2010.